Osteoartritis koljena
.
.
.
Slika 1.
.
.
.
Što je OA koljena ?
.
.
.
Uobičajeno znan kao artritis trošenja zgloba ( slika 1 ), OA je stanje kod kojeg je došlo do trošenja hrskavice između koštanih struktura u zglobu. Kada se taj proces razvije dolazi do struganja površine kostiju jedna od drugu uz smanjenu sposobnost apsorbiranja udaraca. To struganje uzrokuje pojavu boli, otečenost, ukočenost, ograničenu pokretljivost te ponekad i razvoj koštanih izdanaka OA koljena je najčešći oblik OA ( slika 2 ). Iako se može javiti kod mlađih ljudi, ipak rizik za razvoj istoga se povećava nakon 45.god života, s time da su žene sklonije razvoju.
.
Slika 2.
.
.
.
Uzroci / faktori rizika
.
.
.
OA koljena je najčešći oblik osteoartritisa. Najčešći uzrok OA koljena je životna dob. Skoro svatko će u određenoj životnoj dobi razviti neki stupanj OA. Dok je starenje glavni faktor rizika za razvoj OA koljena, on se ipak može razviti i kod mlađih osoba kao rezultat ozljede / infekcije / prekomjerne tjelesne težine ili samo genetike.
.
.
.
Neki faktori povećavaju rizik razvoja težeg oblika OA koljena u ranijoj životnoj dobi :
.
.
.
•starost – sposobnost obnavljanja hrskavice opada sa godinama, a rizik za razvoj OA koljena se povećava nakon 45. god života
•tjelesna težina – povećana tjelesna težina povećava pritisak na sve zglobove, osobito koljena. Svaki kilogram viška tjelesne težine opterećuje koljena sa dodatna 2-3 kilograma !!
•nasljednost ( genetika ) – podrazumijeva genetske mutacije koje osobu čine sklonijom razvoju OA koljena. U ovu kategoriju spadaju i anatomska odstupanja oblika koljenog zgloba koja je osoba naslijedila ( tzv. O noge ili X noge )
•spol – žene dobi 55 god i starije su sklonije razvoju OA koljena nego muškarci
.
•ozljede uslijed ponavljajućih pokreta – obično se to odnosi na vrstu posla kojom se osoba bavi. Određena zanimanja koja podrazumijevaju puno aktivnosti i pokreta ( klečanje / čučanje / podizanje težih
.
tereta od 25kg i teže ) mogu stvarati puno stresa na zglobove te su takve osobe sklonije razvoju OA koljena zbog konstantnog pritiska na zglobove
.
•sportaši – nogometaši, tenisači ili trkači na duge staze mogu imati veći rizik za razvoj OA koljena. Ovdje je riječ o prekomjernom dinamičkom opterećenju koje može uzrokovati razvoj OA. No važno je naglasiti da redovito umjereno vježbanje jača zglobove i smanjuje rizik za razvoj OA i čak suprotno tome, slabi mišići koji okružuju koljeno mogu uzrokovati razvoj OA !!
•druge bolesti – osobe koje imaju reumatoidni artritis ( drugi najčešći oblik artritisa ) su također sklonije razvoju OA koljena. Osobe sa određenim metaboličkim poremećajima kao što su povećanje koncentracije željeza ili poremećaj hormona rasta također imaju povećan rizik za razvoj OA koljena
.
.
.
.
.
Simptomi
.
.
.
.
.
Slika 3.
•bol koja se pojačava sa pokretom i aktivnošću a nešto se smiruje u mirovanju ( slika 4 )
.
Slika 4.
.
.
.
.
Slika 5.
.
.
.
•osjećaj topline u zglobu
.
Slika 6.
•ukočenost zgloba osobito u jutarnjim satima ili u početnim koracdima nakon dužeg sjedećeg položaja ( slika 7 )
.
Slika 7.
.
.
.
•smanjen opseg pokreta u zglobu
.
•ograničene svakodnevne aktivnosti – otežano ustajanje, ulazak / izlazak iz auta, hodanje , penjanje po stepenicama
.
•“ škljocanje “ – zvučni fenomen škljocanja, škripanja pri pokretima koljena
.
.
.
.
.
Dijagnostika
.
Slika 8.
.
.
.
Put prema dijagnozi OA koljena započinje kliničkim pregledom nadležnog doktora koji će uzeti anamnezu pacijenta ( medicinska povijest prethodnih epizoda bolova u koljenima, simptomi, postojeće druge bolesti, obrazac boli – što pogoršava bol u koljenu, a što smiruje, pozitivna obiteljska anamneza odnosno da li netko u obitelji također ima dijagnozu OA koljena ). Na temelju kliničkog pregleda doktor može obaviti dodatne dijagnostičke pretrage kao što su RTG snimka i MRI nalaz
.
.
.
•RTG snimka – pokazuje koštana oštećenja i oštećenja hrskavice kao i prisutnost koštanih izdanaka ( slika 9 )
.
Slika 9.
.
.
.
•MRI snimka – u stanjima kada RTG snimka ne daje jasne odgovore na uzrok boli u koljenima ili ako RTG snimka daje naznake oštećenja drugih tkiva u zglobu što će onda MRI detaljnije pokazati ( slika 10 )
.
.
Slika 10.
.
.
.
Na temelju tih snimaka doktor će možda napraviti i laboratorijske pretrage radi eliminacije drugih bolesti koja također mogu izazivati bol u koljenima kao što su reumatoidni artritis ( drugi oblik artritisa uzrokovan poremećajem imunološkog sustava )
.
.
.
.
.
.
.
Liječenje
.
.
Postoje različite smjernice u liječenju OA koljena od primjene oralnih lijekova, upotrebe ortopedskih pomagala, promjena u stilu života pa sve do kirurških zahvata ( slika 11)
.
.
Slika 11.
.
.
.
No svakako je osnovni cilj smanjivanje boli i povratak pokretljivosti. U konzervativnom liječenju ovo su stavke koje mogu osigurati smirivanje stanja :
.
.
Slika 12.
.
.
.
•smanjivanje prekomjerne tjelesne težine – čak i manji gubitak tjelesne mase može značajno utjecati na smanjivanje boli u koljenu ( slika 13 )
.
Slika 13.
.
.
.
•vježbanje – jačanjem mišića koji okružuju koljeno, zglob postaje stabilniji te se može utjecati na smanjivanje boli.
.
Vježbe istezanja poboljšavaju pokretljivost koljenog zgloba ( slika 14 )
.
Slika 14.
.
.
.
•korištenje ortopedskih pomagala – privremena upotreba štapa / štake ili ortoze može pružiti stabilnost bolnom koljenu te omogućiti osobi veću razinu pokretljivosti. Svakako se ne preporučuje kontinuirana upotreba istih jer to znači i smanjenu upotrebu mišića i njihovu atrofiju. Kontinuirana upotreba ortopedskih pomagala je nužna samo kod teških oblika OA koljena gdje pacijenti više nisu u stanju samostalno hodati, a štap / podlaktična štaka / hodalica su jedini način kako da budu samostalni.
.
.
.
Postoje dvije vrste ortoza za koljeno :
.
•ortoza koja nudi potporu čitavom zglobu koljena u situacijama kada je zglob koljena nestabilan ( slika 15
)
.
Slika 15.
.
.
.
.
.
•ortoza koja rasterećuje zglob – preuzima na sebe pritisak koji postoji na zglob zahvaćen artritisom ( slika 16 )
.
Slika 16.
.
.
.
•fizikalna terapija – terapijske procedure ( elektroterapija, magnetna terapija, laser itd. ) mogu smiriti upalnu fazu te smanjiti bol. Pored toga fizioterapeut može izraditi individualni program vježbanja radi jačanja mišića i povećanja pokretljivosti zgloba ( slika 17 )
.
.
Slika 17.
.
.
.
•analgetici i NSAIR ( protuupalni ) lijekovi – ne preporučuje se dugotrajna upotreba lijekova koji su u slobodnoj prodaji bez prethodne konzultacije sa doktorom. Kod duže upotrebe se povećava rizik razvoja nuspojava. Ukoliko lijekovi koji se mogu kupiti u ljekarni ne donesu olakšanje doktor može propisati protuupalni lijek
.
Slika 18.
.
.
.
.
.
.
zelandska zelena skoljka S-Adenosyl-L-Methionin,e (SAMe)
.
Zeleni caj £>umbir
.
.
.
.
.
.
Slika 19.
Ukoliko je potrebno, u liječenju se mogu primijeniti i poluinvazivne metode
.
.
.
•injekcije kortikostereoida ili hijaluronske kiseline u koljeno – stereoidi su snažni protuupalni lijekovi. Hijaluronska kiselina je normalno prisutna u zglobovima te ima ulogu podmazivanja zgloba, a kada se primjenjuje intrartikularno hijaluronska kiselina može imati protuupalno djelovanje i također smanjiti bol, upalu i oticanje. Kod nekih osoba molekule hijaluronske kiseline mogu stvoriti zaštitnu granicu oko živčanih završetaka te tako prevenirati slanje signala boli prema mozgu ( slika 20. )
.
Slika 20.
.
•implantacija autolognih hondrocita – autologna transplantacija je vrsta transplantacije gdje se upotrebljavaju pacijentove vlastite matične stanice iz kojih se uzgoje hondrociti ( stanice hrskavice ) koje se potom ubrizgaju na mjestu oštećenja hrskavice a na mjesto implantacije se usađuje koštani graft. Ubrizgani hondrociti potom imaju ulogu u obnovi oštećene hrskavice ( slika 21 )
.
.
.
Slika 21.
.
.
.
Ukoliko konzervativno liječenje ne donese smirivanje boli a proces OA koljena se i dalje razvija, onda treba razmisliti o operativnom zahvatu kao posljednjoj metodi liječenja. Postoji nekoliko operativnih postupaka :
.
.
.
•artroskopija – tu se koriste mali teleskopi ( artroskopi, slika 22) i drugi instrumenti a operacija se izvodi kroz male rezove, sa jedne strane se uvodi kamera a s druge strane instrument kojim se ili uklanja oštećena hrskavica ili čisti površina zgloba ili se popravlja oštećeno tkivo ukoliko se otkrije u tijeku operativnog zahvata. Operacija se obično izvodi kod mlađih pacijenata ( dob 55 god i mlađe ) kako bi se prevenirale ozbiljnije operacije u starijoj životnoj dobi
.
Slika 22
.
•osteotomija – je postupak koji ima za cilj oblikovanjem koštane strukture postići pravilniju anatomiju zgloba koljena ( slika 23 ).
Ovaj oblik operacije je preporučljiv ukoliko postoji primarno oštećenje jedne regije koljena ili ako se dogodila fraktura koljena koja nije pravilno zarasla. Osteotomija nije konačna operacija i daljnji operativni zahvati će možda poslije biti potrebni.
.
Slika 23.
.
.
.
•artroplastika – zamjena zgloba odnosno ugradnja umjetnog zgloba je procedura kojim se zglob koljena zamjenjuje umjetnim dijelovima koji su izgrađeni ili od plastike ili od metala. Zamjena može biti djelomična ( parcijalna artroplastika ) ili potpuna ( totalna artroplastika, slika 24 ). Ovaj oblik operacije se uglavnom provodi kod starijih pacijenata ( dob preko 50 god ili starije ) sa teškim oblikom OA. Naknadna ista operacija je ponekad nužna ukoliko se ugrađena proteza s vremenom potroši, no sa današnjim tehnološkim napretkom i sve kvalitetnijim materijalima kao i konačnim proizvodom ( umjetnim zglobom ), proteze mogu trajati i preko 20 godina. Operativni zahvat nosi i određene rizike no rezultati su uglavnom jako dobri.
.
.
Slika 24.
