Povezanost degenerativnih promjena vratne kralježnice i pojave vrtoglavice / povišenog krvnog tlaka

 

                  Slika 1 – vratna ( cervicalna ) kralježnica

 

Cervikalna ili vratna kralježnica ( slika 1 i 2. ) je građena od 7 kralježaka. Označeni su velikim slovom „C“ i brojem C1-C7. Prva dva vratna kralješka, koja se nazivaju atlas i axis se uzglobljuju s lubanjom i omogućavaju pokretljivost glave u svim smjerovima

                                      Slika 2 – cervicalna kralježnica s označenim kralješcima

 

Cervicalna spondiloza ( slika 3. ) predstavlja stanje degenerativnih promjena na trupovima kralješaka odnosno u i.v discu koji mijenja oblik, a time i funkciju ; morfološki se očituje stvaranjem osteofita ( koštanih izdanaka ) na gornjim i donjim uglovima trupova kralješaka

 

        Slika 3 – prikaz normalne cervicalne kralježnice i cer. spondiloze

 

Pacijenti s cervicalnom spondilozom često imaju vrtoglavicu. Stimulacija simpatičkih živčanih vlakana (  slika 5. ) kod degenerativno izmijenjenog disca bi mogla izazvati ekscitaciju ( pobuđivanje ) simpaticusa i posljedično refleks simpaticusa koji onda uzrokuje pojavu vrtoglavice i hypertenzije ( povišenog krvnog tlaka )

 

                 Slika 4 – živci vratne ( cervicalne ) kralježnice

 

Drugi mogući uzrok hypertenzije uzrokovane cervicalnom spondilozom je bol. Kronična bol u vratu je glavni simptom kod pacijenata sa cervicalnom spondilozom. Kronična bol u vratu bi mogla doprinijeti razvoju hypertenzije putem pobuđivanja simpaticusa ( slika 6 ) i nedostatka normalnih homeostatskih mehanizama reguliranja boli

          Slika 5 – prikaz djelovanja simpaticusa i parasimpaticusa

 

Simpaticus - simpatički živčani sustav; dio autonomnoga živčanog sustava koji sačinjavaju stanice u sivoj tvari leđne moždine te mnogobrojni živčani spletovi i gangliji smješteni uzduž kralježnice. Neurotransmiteri ( kemijske tvari koje ostvaruju komunikaciju između živčanih stanica ) koji se u tim živcima luče djeluju na ciljne organe ( ubrzavaju rad srca, proširuju bronhe, suzuju krvne žile)  tako da im je djelovanje suprotno parasimpatikusu

 

Cervicalna spondiloza je zajednički uzrok pojave :

 

  • sekundarne hypertenzije ( povećanje krvnog tlaka uslijed nekog specifičnog poremećaja koji je prisutan kod pacijenta )

   

                                                                Slika 6 – prikaz povezanosti cervicalne spondiloze i hypertenzije

 

  • kronične boli u vratu

                             Slika 7 – kronična bol u vratu

 

  • radikulopatije ( oštećenje korijena živca na njegovom izlazu iz leđne moždine, klinički se očituje pojavom boli i trnaca niz ruku ) 

                                 Slika 8 – prikaz radikulopatije

 

  •  i/ili cervicalne myelopatije ( oštećenje leđne moždine u vratu )

 

                    Slika 9 – prikaz cervicalne myelopatije

 

To sve rezultira pojavom značajne onesposobljenosti pacijenta. Jedna studija je pokazala da je vrtoglavica bila prisutna kod 50 % pacijenata s cervicalnom spondilozom,  dok je druga identificirala cervicalnu spondilozu uzrokom vrtoglavice kod 65 % starijih pacijenata ( slika 11 )

 

                                 Slika 10 - vrtoglavica

 

Pokazano je da je kod pacijenata s cervicalnom spondilozom koji se žale na vrtoglavice značajno prisutno smanjenje parametara cirkulacije nego kod pacijenata koji također imaju cervicalnu spondilozu ali ne i vrtoglavicu. Najčešći simptom kod pacijenata s vertebralnom insuficijencijom je vrtoglavica. Nedovoljna opskrba krvlju ne uzrokuje nužno vrtoglavicu ukoliko postoji dovoljno kolateralne cirkulacije. Za vaskularnu opskrbu vestibulocochlearnog organa ( organ koji se nalazi u unutarnjem uhu i odgovoran je za ravnotežu – slika 12 ) zadužena je samo jedna arterija što čini ovaj organ više podložnim i osjetljivim na vestibulobazilarnu insuficijenciju

 

          Slika 11 – centar za ravnotežu smješten u unutarnjem uhu

 

Neuroni i aksoni u vestibulocochlearnom sustavu su poznati da reagiraju na ishemiju ( smanjen dotok krvi kroz suženu ili komprimiranu krvnu žilu ) depolarizacijom uzrokujući prolaznu hyperekscitabilnost ( pretjeranu podražajnost ) što se manifestira kao zujanje u ušima, vrtoglavica i nestabilnost. Mehanizam vrtoglavice uzrokovan cervicalnom spondilozom još uvijek nije do kraja razjašnjen. Mehanička kompresija na vertebralne arterije zbog osteofita na uncovertebralnim zglobovima se smatra glavnim mehanizmom. Redukcija protoka krvi vertebralnim arterijama je još više očita kod rotacija i hyperekstenzije glave.

S druge strane nedavna klinička studija Hong i Li-a je demonstrirala da stimulacija živčanih vlakana simpatikusa uzrokuje te simptome kao što su vrtoglavica, tinitus, mučnina i povraćanje, a ne kompresija krvnih žila. Trenutna studija jasno upućuje da hypertenzija može biti povezana s cervicalnom spondilozom kao sekundarni uzrok. Nagađa se da bi mehanizam hypertensije zbog cervicalne spondiloze mogao biti isti kao kod cervicalne vrtoglavice.

Poznato je da cervicalni discovi, dura mater čvrsta vezivna opna koja obavija mozak i leđnu moždinu ) i posteriorni longitudinalni ligament su bogati simpatičkim vlaknima. Simpatička vlakana raspoređena oko vertebralnih arterija ( slika 15. ) su uključena u autoregulaciju protoka krvi u vertebrobazilarnim arterijama i cerebralne cirkulacije ( cirkulacije mozga ). Dokazano je da aktivnost simpatičkih vlakana usporava cirkulaciju krvi dok izostanak aktivnosti istih ju može povećati.

Degenerativno izmijenjeni diskovi su diskovi pod upalom. Povećanje razine inflamatornih citokina je otkrivena kod ljudi s degenerativnim promjenama na diskovima i smatra se da je povezana s degeneracijom i boli. Patogene promjene u bolnom discu su praćene s formiranjem zona vaskularnog granulacijoskog tkiva i opsežnom inervacijom koja se širi od vanjskog vezivnog prstena ( annulusa fibrosusa ) prema središnjem dijelu diska ( nucleusu pulposusu ) – slika 13 i slika 14

 

                 

                                Slika 12 – upala i.v disca                                                                                            Slika 13 – prikaz upalnog procesa u i.v discu

 

Degenerativne promjene u disku kao što su gubitak normalne strukture i mehaničke sposobnosti opterećenja mogu voditi do abnormalnih pokreta što pak može izazvati mehaničku stimulaciju. Mehanički stimulansi koji su inače neškodljivi za nociceptore disca ( receptori za bol u discu ) mogu, u određenim okolnostima kao što je upala, generirati pojačan odgovor tzv. perifernu osjetljivost.

 

Vertebralne arterije ( arterije koje opskrbljuju mozak sa krvlju – slika 15 ) su uglavnom inervirane živčanim vlaknima iz cervicalnih simpatičkih ganglija.

 

                             Slika 14 – vertebralna arterija

 

Inervacija ( oživčenje ; povezivanje organa sa središnjem živčanim sustavom putem živaca ) u cervicalnom discu je analogna onoj u lumbalnoj kralježnici što znači da je cervicalni disc inerviran posteriorno ( straga ) od sinuvertebralnog živca ( mala senzorna grana spinalnih živaca koja se veže sa aksonom od simpatičkog ganglija, a radi inervacije dure, periosteuma i ligamenata spinalnog kanala na svakoj vertebralnoj razini ), lateralno ( sa strane ) od vertebralnog živca i anteriorno ( sprijeda ) od trupa simpaticusa – slika 16

 

 

                   Slika 15 – prikaz inervacije cervicalnog disca

 

Nedavno je na studiji na životinjama otkrivena recipročna neuralna povezanost između cervicalnog spinalnog i simpatičkog ganglija. Izgleda da stimulacija simpatičkih živčanih vlakana kod patološki degenerativnog disca i okolnog tkiva uzrokuje ekscitaciju ( pobuđivanje ) simpaticusa što vodi do simpatičkog refleksa i izaziva vertebrobasilarnu insuficijenciju ( smanjen protok cirkulacije u vratu i stražnjem dijelu glave ) i hypertenziju ( povišen krvni tlak )