Uzrok, simptomi i tijek bolesti

Bolest je prvi put opisana 1817 god. od strane James Parkinsona koji ju je nazvao " shaking palsy ( u slobodnom prijevodu riječi : " kljenut koja se trese " ), no ovdje se ne radi o kljenuti nego o osiromašenju pokreta. Uzrok pojave bolesti je nepoznat i za sada se ne može dokazati da genetika ima ulogu u nasljeđivanju bolesti. Ono što se zna jeste da muškarci obolijevaju češće od žena, a bolest često započinje nejasnim bolovima u udovima uz razvoj depresivnog stanja. Progresijom bolesti se postepeno razvija Parkinsonov sindrom koji je u početku jednostran a kasnije i obostran. Kod 70 % bolesnika dominira tremor ( drhtanje ) u mirovanju dok kod drugih bolesnika prevladava hipokineza ( stanje smanjene motoričke aktivnosti koje vodi ka ograničenosti brzine i opsega pokreta svih dijelova tijela ) ; akineza ( izostanak pokreta u svim dijelovima tijela ) i rigor ( ukočenost ) ; fleksijsko ( pognuto ) držanje tijela ; gubitak posturalnih refleksa ( slika 1 ). Bolest postupno napreduje i ako bolesnik nije pod odgovarajućom terapijom može doći do stanje potpune nepokretljivosti. Pored tjelesnih ograničenja, kod bolesnika se također uočavaju i promjene u ponašanju, smanjena je pozornost te su lošiji u vizualno-prostornoj orijentaciji

Liječenje

Za sada ne postoji lijek koji bi u potpunosti zaustavio progresiju bolesti, stoga je liječenje usmjereno samo na kontrolu postojećih simptoma. Oblik terapije je individualno prilagođen svakom pacijentu sa ciljem što je dulje moguće održati bolesnika samostalnim. Zbog toga pored medikamentozne terapije izrazito bitnu ulogu ima i fizikalna terapija, osobito kineziterapija koja sadrži programe vježbi koje omogućuju i podržavaju samostalnost bolesnika u aktivnostima svakodnevnog života, očuvanju snage mišića i sveukupne mobilnosti. Osnovno medikamentno liječenje je supstitucija ( nadomještanje ) dopamina.