English French German Italian Portuguese Russian Spanish

 

Primjena dekompresijske terapije kod boli u donjem dijelu leđa

    ( sažetak )

 

Kralježnica se sastoji od 33 ili 34 kralješka koji su međusobno povezani i čine glavnu okosnicu našeg skeleta držeći nas uspravnima.

 

                 Slika 1 - kralježnica lateralni pogled ( sa strane )

 

U današnjem tehnički razvijenom društvu križobolja je postala bolest stoljeća.  80 % odraslih osoba u nekom trenutku svog života doživi bol u donjem dijelu leđa. Incidencija je podjednaka i kod muškaraca i kod žena.  Bolovi u donjem dijelu leđa su ujedno i socioekonomski problem – npr. u SAD-u su u jednoj kalendarskoj godini troškovi liječenja bolova u donjem dijelu leđa iznosili 14 milijardi dolara !

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                             Slika 2 - bol u donjem dijelu leđa

 

Tzv. low back pain ( bol u donjem dijelu leđa ) je naziv u kojem je sadržana bit tegoba, tj. bol koja može biti različita intenziteta i koju bolesnici sasvim individualno podnose. Lumbalni bolni sindrom može biti vertebralnog podrijetla kada se manifestira isključivo u regiji u kojoj i nastaje, tj. u području lumbalne kralježnice. Ako se simptomi prenose na mjesta udaljenija od kralježnice – npr. donje udove, tada se to naziva vertebrogeni lumbalni bolni sindrom. Bolovi se mogu manifestirati u akutnom     ( od nekoliko dana do nekoliko tjedana ) ili kroničnom obliku ( preko 12 tjedana ). Liječenje je u najvećem broju slučajeva neoperativno ( 95 % - 98 % ) i uvijek započinje u konzervativnom obliku osim kada postoji očiti patoanatomski uzrok nastanka bolova koji zahtijeva kirurški zahvat – npr. tumori, nestabilni prijelomi kralježnice.. itd.

 

Postoji veliki broj mogućih uzroka lumbalnog bolnog sindroma, no velika većina bolnog lumbalnog sindroma je mehaničke prirode.  U mnogo slučajeva bol u donjem dijelu leđa je povezana sa spondilozom – termin koji se odnosi na općenitu degeneraciju kralježnice povezane s normalnim procesom starenja  praćenog  " habanjem " zglobova, diskova i kostiju kralježnice. Neki primjeri mehaničkih uzroka bolnog lumbalnog sindroma :

 

  • Naprezanja i istegnuća mekog tkiva – najčešće izazivaju akutnu bol u donjem dijelu leđa
  • Degeneracija i.v diska – jedan od češćih mehaničkih uzroka boli u donjem dijelu leđa
  • Bulging / hernia i.v. diska
  • Radikulopatija
  • Ischias
  • Spondilolisteza
  • Spinalna stenoza
  • Traumatska ozljeda
  • Koštane nepravilnosti
  • Bol u donjem dijelu leđa je rijetko povezana s ozbiljnim stanjima, no treba imati na umu da i takav stanja mogu imitirati lumbalni bolni sindrom.
  • Neki uzroci bolova u donjem dijelu leđa a koji nisu mehaničke prirode :
  • Infekcije – osteomijelitis, i.v. discitis, sacroilitis
  • Tumori – sa izvorištem u leđima ili kao metastaza u leđima
  • Bubrežni kamenci
  • Upalne bolesti zglobova – spondiloarthritis
  • Osteoporoza – ukoliko dovede do bolnih fraktura kralješaka
  • Endometrioza
  • Fibromijalgija

 

Spinalna dekompresijska terapija je napredniji oblik spinalne trakcije te predstavlja više naprednu i sofisticiraniju alternativu trakciji te ona može biti uspješan, ne operativan tretman za ublažavanje boli u donjem dijelu leđa, vratu kao i kod vertebralnih stanja kralježnice - iradiranja boli u ruku / nogu. S obzirom da je degeneracija intervertebralnih diskova jedan od češćih mehaničkih uzroka lumbalnog bolnog sindroma, u ovom predavanju ćemo se najviše posvetiti upravo djelovanju spinalne dekompresijske terapije kod degeneracije i.v diska

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                   Slika 3 - spinalna dekompresijska terapija

 

Intervertebralni disk se sastoji od vanjskog vezivnog prstena ( annulus fibrosus ) i unutarnje gelaste jezgre ( nucleus pulposus ). Unutarnji pritisak tekućine unutar polukrutog ograđenog vanjskog zida dozvoljava hidrodinamičku aktivnost čineći disk mehaničkom strukturom. Kako osoba koristi različite normalne opsege pokreta, spinalni diskovi se izobličuju kao rezultat promjene pritiska unutar diska.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                 Slika 4 - intevertebralni disk

 

Kako i. v diskovi nemaju vlastitu opskrbu hranjivim tvarima oni trebaju trajnu opskrbu svježim kisikom i hranjivim tvarima difuzijom, a to dobivaju ukoliko postoji normalan pokret i mišićna snaga u kralježnici. Taj proces difuzije tekućine je u velikoj mjeri određen unutrašnjim pritiskom diska.

 

                   Slika 5 - princip difuzije ( prehrane i.v diska )

 

Mehanizam difuzije radi dosta dobro dokle god diskovi nisu ozlijeđeni, a pokretljivost kralježnice je normalna. Ali kad se disk jednom ozlijedi, njegova sposobnost za zadržavanjem hidracije nestaje te on postaje suh, krhak ( lomljiv ) i degenerira. A i.v disk bez dobre opskrbe krvlju ne može dobro zacijeliti. Stoga kad se i.v disk ozlijedi, on nastavlja degenerirati i ne zacjeljuje ispravno.

 

Postepeno slabljenje spinalne muskulature ( loša postura ), a sekundarno potporne muskulature kralježnice i posljedično smanjenje stabilnosti kralježnice u kombinaciji sa dugotrajnim ortostatičkim opterećenjem ( dugotrajni sjedeći položaji na radnom mjestu ) ili pojačanom fizičkom aktivnošću ( povećana opterećenja mišićno - koštanog sustava kroz sport ) može stvoriti pretjerani stres na i.v disk. Vlakna vanjskog vezivnog prstena ( annulusa fibrosusa ) su podložna stresu uslijed kojeg ona počinju slabiti a to uzrokuje stvaranje malih pukotina te se stvara preduvjet za herniu i.v diska. A kako vanjska 1/3 i.v diska ima umetnuta živčana vlakna za prijenos boli bilo koja pukotina unutar te vanjske 1/3 annulusa fibrosusa može biti potencijalni uzrok boli u donjem dijelu leđa.

 

                   Slika 6 -  stupnjevi degener. promjena i.v diska

 

Primjenom spinalne dekompresijske terapije se isteže kralježnica, mišići, ligamenti ; povećava prostor između zglobnih površina intervertebralnih zglobova te se postiže relaksacija paravertebralne muskulature. Nježna sila istezanja stvara dekompresiju ( rasterećenje zbog istezanja i pozicioniranja ) te poboljšava krvni optok i izmjenu hranjivih tvari u ozlijeđenom području. Dekompresijska terapija potiče zacjeljivanje diska na način da ona smanjuje unutarnji pritisak u i.v disku → stvara se negativan pritisak unutar diska koji pak stvara osmotski pad tlaka te posljedično pritjecanje nutrijenata, vode i krvi u degenerirani disk. Dodatno taj negativni tlak aspiracijskim mehanizmom utječe na repoziciju prolabiranog nucleusa pulposusa

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   Slika 7 - utjecaj spinalne dekompresijske terapije na degenerativno

                 izmjenjeni i.v disk sa kompresijom korjena spin. živca

 

Kasnih 1990-tih je spinalna dekompresijska terapija odobrena od strane FDA  ( Food & Drug Agency ). Studija u američkom časopisu  " American Journal of Pain Management " iz 1997 god. je pokazala kako je od 219 pacijenata s herniom i.v diska njih 86 % postiglo dobre do odlične rezultate sa dekompresijskom terapijom ; lumboischialgia i bol u donjem dijelu leđa je bitno smanjena, a 75 % pacijenata s artrozom fasetnih zglobova je također primjenom dekompresijske terapije postiglo dobre do odlične rezultate.

Pored dekompresijske terapije i uobičajenih procedura fizikalne terapije u program fizikalne terapije kod bolova u donjem dijelu leđa također bi trebalo uključiti i vježbe za kralježnicu kako bi se jačanjem potporne muskulature kralježnice ponovo uspostavila stabilnost.  

 

                                                                                                                                                                                                          Slika 8 - vježbe stabilizacije trupa

 

 

Cijela prezentacija  - ili na poveznici niže ( prezentacija1.pdf )