Ozljede mišića

 

Slika 1.

                    Slika 1. - ozljeda mišića

 

Nagle ozljede kao i kronična oštećenja sustava za kretanje ( hrskavice, mišića, tetive ili kosti ) vrlo su učestala pojava. Nagle ozljede mišićnih vlakana i tetiva putem kojih se mišići vežu za kosti se dešava uslijed pretjeranog pritiska na mišiće, a može se desiti tijekom obavljanja normalnih svakodnevnih aktivnosti ; za vrijeme sporta te kod iznenadnog podizanja težeg tereta. Svaki mišić u tijelu može biti oštećen ili ozlijeđen.

 

Ozljede mišića se mogu kategorizirati kao :

 

  • Istegnuća 

                  Slika 2. – istegnuće mišića

 

Naprezanje ( istegnuće ) mišića – je česta ozljeda, osobito kod pojedinaca koji su nefleksibilni ili se nisu dovoljno zagrijali prije određene fizičke aktivnosti. Dešava se kada se mišićno tkivo pasivno izdužuje ili se previše istegne tijekom aktivnog pokreta. Istegnuća mišića se mogu podijeliti na :

 

  • blaga ( I. stupanj ) – lagano istegnut mišić bez oštećenja mišića ili tetivnih vlakana

 

  • umjerena ( II. stupanj ) – pucanje / oštećenje vlakana što rezultira smanjenjem snage

 

  • izražena, snažna, jaka ( III. stupanj ) – puknuće hvatišta tetive uz odvajanje mišićnih vlakana. Snažno istegnuće možda bude zahtijevalo operativni zahvat

 

         Slika 3. – stupnjevi istegnuća mišića

 

 

  • Kontuzije

 

                                

                            Slika 4 - kontuzije                                                                                         Slika 5 - kontuzije

 

Kontuzije možemo podijeliti na blage, umjerene, izražene. Kontuzije ne izazivaju pucanje ( ozljedu ) kože nego oštećenje mišićnih vlakana, malih krvnih žila i drugog mekog tkiva. U tom trenutku krv curi iz ozlijeđenog mišića ili malih krvnih žila u okolnom tkivu stvarajući vidljive crne i plave oznake ispod kože ( ekhimoze ) – krvni podljevi. Nakon ozljede gravitacija može povlačiti krv prema dolje tako da su modrice moguće i na udaljenijim mjestima od udarca. Ozljeda pored modrice uzrokuje i otečenost te bol uzrokovanu iritacijom živčanih završetaka u okolnom području. Kontuzije mišića se često javljaju kod sportaša koji sudjeluju u kontaktnim sportovima – nogomet, hokej, boks.

 

 

  • Avulzije ( ozljede odvajanja, razdvajanja )

 

                        Slika 6. - avulzija

 

Avulzija predstavlja odvajanje mišića od mjesta hvatišta, a često je uzrokovana intenzivnom silom ili dinamičkim preopterećenjem

 

 

Postoji razlika između ozljede i oštećenja iako mnogi sve nazivaju jednim imenom – ozljeda

 

Ozljeda

 

- svako oštećenje tkiva koje je nastalo u određenom vremenu ( naglo, akutno ). Karakteristika ozljede je akutnost

 

Oštećenje

 

- patološki proces koji se razvija sporo kao posljedica niza uzastopnih mikrotrauma, a pacijent ga u početku uglavnom ni ne osjeća. Karakteristika oštećenja je kronični oblik

 

Kronična oštećenja posljedica su dugotrajnih ponavljajućih mikrotrauma u sportu, rekreaciji ili kod nekih zanimanja koje uzrokuju prenaprezanje tkiva, a rezultiraju pojavom bolnih simptoma koje osobe u početku zanemaruju te traže pomoć kada bol počne predstavljati ograničenje u svakodnevnim aktivnostima. U tom stadiju liječenje je otežano te uključuje kraći ili duži prekid aktivnosti a osobito sportskih aktivnosti što je sportašima teško za prihvatiti. Tijekom trčanja stopala dodirnu podlogu između 800 i 2000 puta na stazi dugoj 1 milju ( ~ 1,61 km ), a reaktivna sila podloge ovisno o tvrdoći i kvaliteti iznosi od 200-300 % tjelesne težine trkača. Što znači da trkač tjelesne težine 70 kg na udaljenosti od 1 milje ( ~ 1,61 km ) apsorbira silu od 220 tona. Stoga ako kod trkača postoji već minimalno anatomsko odstupanje ( npr. pojačana / smanjena krivina lumbalne  kralježnice ; asimetrija ili rotacija zdjeličnog obruča ; spuštena stopala ; X ili O noge .. itd. ) to će još više pojačavati silu apsorpcije te će lakše uvjetovati nastanak ozljede mišića / tetive

 

 

Simptomi ozljede mišića

 

- oteklina

                           Slika 7 – oteklina

 

- modrica ili crvenilo uslijed ozljede

                          Slika 8. – modrica

 

- bol u mirovanju

- bol kada se ozlijeđeni mišić pokreće ( kada je u pokretu )

- nemogućnost aktivnosti ozlijeđenog mišića

 

 

Što napraviti nakon ozljede ?

 

Na veličinu otekline ili lokalnog krvarenja u mišić ( zbog ozljede ) može se utjecati ranom primjenom ledenih obloga i održavanjem ozlijeđenog mišića u istegnutom položaju. Topli oblozi se mogu primijeniti kada oteklina splasne. Ukoliko se u ranoj fazi nakon ozljede primjeni toplina ona može povećati oteklinu i bol. Oprez ! hladni i topli oblozi se ne smiju primijeniti direktno na golu kožu. Uvijek omotati oblog ručnikom i tek onda aplicirati na ozlijeđeno područje. Uzeti NSAIR ( nestereoidni protuupalni lijek ) kao što je ibuprofen kako bi se smanjila bol i poboljšala mobilnost ( sposobnost hodanja ). Ne uzimati NASIR ukoliko postoji neka kontraindikacija ( oboljenje bubrega, povijest gastrointestealnog krvarenja … itd. ). Konzultirati se prvo sa nadležnim liječnikom

 

Slijediti pravilo PRICE

 

                   Slika 9. – RICE pravilo

 

Protection ( zaštita ozlijeđenog mišića ) – makniti usku odjeću kao i nakit u blizini ozlijeđenog mišića te ga zaštiti od daljnje ozljede

Rest ( odmor ) – izbjegavati aktivnosti koje su dovele do ozljede kao i one koje izazivaju bol sve dok bol značajno ne splasne

Ice ( led ) – primjenjivati svakih sat vremena po 20 min hladne obloge na područje ozljede mišića. Led je vrlo učinkovito sredstvo u ovoj fazi ozljede protiv upale i boli

Compression ( kompresija ) – bandažiranje pruža potporu ozlijeđenom mišiću te smanjuje oteklinu. Ne raditi prečvrsti stisak oko mišića

Elevation ( odizanje ) – podizanjem ozlijeđenog segmenta tijela iznad razine srca smanjuje se oticanje

 

 

Kada tražiti liječničku pomoć ?

 

- ukoliko se radi o značajnoj ozljedi mišića

- analgetik nije pružio olakšanje boli

- ako ste čuo zvučni fenomen ( tipa praska ) istovremeno s ozljedom

- nemogućnost hodanja

- postoji značajno oticanje, bol, vrućica ( povišena temperatura )

- postoji otvorena rana → uputiti se na zavod za hitnu medicinu

 

 

Liječnički pregled

 

                            Slika 10. – liječnički pregled

 

- osnova je klinički pregled liječnika specijaliste ( ortopeda, traumatologa ..) ili fizioterapeuta u toku kojeg se uzima anamneza pacijenta, ispituje mehanizam ozljede, bilježi simptomatologija te provode klinički testovi . Tijekom provođenja testova važno je ustanoviti da li je prisutna parcijalna ili potpuna ruptura koja ima za posljedicu duži proces cijeljenja, a ponekad i operativni zahvat te je rehabilitacija više komplicirana. Za konačnu potvrdu dijagnoze mogu pomoći i dijagnostičke metode ultrazvuka ili magnetne rezonancije. RTG snimke ili laboratorijski nalazi često nisu potrebni osim ako je riječ o traumi ili infekciji

 

 

 Liječenje

 

- liječnik može odrediti stupanj ozljede mišića i tetive te da li je potrebna longeta ili štake te da li je potrebno otvoriti bolovanje te može uputiti pacijenta na fizikalnu terapiju. Standardni medicinski odgovor na ozljedu mišića se uglavnom sastoji od analgetika, protuupalnih lijekova i odmora. Lijekovi blokiraju informaciju boli i smiruju upalu, ali s druge strane usporavaju proces cijeljenja. Dok previše odmora može biti kontraproduktivno. S obzirom da mišićno tkivno treba određenu količinu pokreta u procesu cijeljenja jer će u protivnom atrofirati

 

                    Slika 11. – lijekovi ( analgetici ; NASIR )

 

- odgovor tkiva na svaku vrstu ozljede je upalna reakcija koja podrazumijeva niz promjena kod krvnih žila i vezivnog tkiva. Upalna reakcija je vrlo složena reakcija u koju su uključeni različiti tipovi stanica, enzimi, mnoge fiziološki aktivne tvari i drugo. U osnovi riječ je o kemijskoj reakciji. Sve te silne promjene koje su uključene u upalnoj reakciji pacijent ne osjeća. Pacijent osjeća samo ishod tih promjena a to su bol i ograničena aktivnost ozlijeđenog mišića. Primjenom različitih procedura fizikalne terapije nastoji se postići smirivanje tih istih kemijskih reakcija, poticanje cijeljenja tkiva i ponovno  uspostavljanje stanične uravnoteženosti kao i povratak normalnih aktivnosti mišića

 

                             Slika 12 – proces upalne reakcije

 

- tijekom fizikalne terapije pacijenti često kažu kako im se čini da laser / magnet / elektroterapija nemaju nikakvog učinka jer ih ni ne osjećaju ili osjećaju :  ʺ… samo neke trnce..ʺ, no zapravo nisu ni svjesni da se primjenom tih procedura zapravo potiče smirivanje onih gore opisanih kemijskih reakcija što vodi ka oporavku i smanjivanju boli. Stoga dok ste na terapiji iako nešto ne sjećate to nužno ne znači da ne djeluje nego upravo suprotno !

 

- mišići cijele drugačije od kostiju. Nakon frakture kosti ukoliko su slomljeni dijelovi kostiju pravilno pozicionirani i fiksirani kost će zacijeliti u toj mjeri da će ona biti i jača nego prije. To nije slučaj sa mišićima koji kad se ozlijede ne zacjeljuju s novim mišićnim tkivom nego drugim tvarima uključujući i kolagenom. Posljedično ožiljno tkivo je slabije, manje elastično i izrazito sklono novom ozljeđivanju. Kada se mišić jednom ozlijedi ono može biti izvorom velikih bolova

 

Slika 13 – usporedba zdravog, ozlijeđenog i zaraslog mišićnog tkiva s ožiljkom. S lijeva na desno prva slika predstavlja zdravo tkivo ; druga tkivo u trenutku ozljede a treća slika zaraslo tkivo gdje prevladava ožiljno tkivo

 

 

Kada ozlijeđeni mišić cijeli, u početnoj fazi cijeljenja se stvara uzorak nepravilno položenih vlakana ožiljnog tkiva. Nasumični raspored tih novih vlakana postaje slaba točka tog mišića čineći ga podložnim novoj ozljedi. Za usporedbu : da bi auto vozio u istom pravcu prema naprijed sve njegove četiri gume moraju biti centrirane. Ista stvar je na neki način i sa mišićnim tkivom – sva njegova mišićna vlakna moraju biti jednako položena, moraju biti u istom pravcu, a to nije slučaj nakon ozljede mišića. Kako bi ozlijeđeni mišić povratio maksimalnu snagu i fleksibilnost ožiljno tkivo mora biti jednako položeno i integrirano s ostalim mišićnim vlaknima, a to se dešava vrlo postepeno i poboljšava se s vremenom. Problem je što živčani sustav reagira prezaštitnički na čak i mikroskopska područja ožiljnog tkiva održavajući mišić u skraćenom, upaljenom i često bolnom stanju. U početku upalnog procesa živčani sustav održava mišić skraćenim te ga tako štiti od daljnjeg ozljeđivanja, ali to stanje se može održati i puno duže od onoga što je potrebno. Čak i male ozljede mišića mogu uzrokovati kroničnu bol koja može perzistirati mjesecima ili čak godinama jer je živčani sustav ʺ pod alarmom ʺ čekajući da ožiljno tkivo posve zacijeli i ʺ poravna ʺ se s okolnim mišićnim tkivom.

 

 

Ishodi liječenja

 

U većini slučajeva primjenom pravilnog tretmana većina osoba se potpuno oporavi od ozljede mišića 

                       

 

Prevencija ponovne ozljede

 

Svakodnevno provodite vježbe istezanja i zadani program vježbanja ; istežite se nakon vježbanja ; provodite zagrijavanje prije napornog vježbanja kao npr. trčanje na mjestu nekoliko minuta

 

                          Slika 14 – primjeri vježbi kod istegnuća m. rhomboideusa

 

                          Slika 15 – primjeri vježbi kod istegnuća m. gluteus

 

                              Slika 16 – primjeri vježbi kod istegnuća prepona

 

                           Slika 17 – primjeri vježbi kod istegnuća hamstringsa

 

                                Slika 18 – primjeri vježbi kod istegnuća potkoljenice